Kristalomancija

scryingKristalomancija je praksa gledanja u kristal, najčešće u kristalnu kuglu ili drugi materijal s uvjerenjem da se stvari mogu vidjeti, kao što su duhovne vizije. Koristi se i u svrhu  proricanja ili gatanja. Najčešće korišteni mediji su reflektirajuće, prozirne ili luminiscentne tvari poput kristala, kamenja, stakla, ogledala, vode, vatre ili dima. Kristalomancija se koristi u mnogim kulturama u uvjerenju da se može naslutiti prošlost, sadašnjost ili budućnost. Za vizije koje dolaze kada se gleda u medij se misli kako dolaze iz nečije podsvijesti i mašte, iako su u prošlosti mislili da dolaze od bogova, duhova, vragova ili psihičkog umu, ovisno o kulturi i praksi.

Prema vjerovanju, osoba koja proriče u stanju je transa dok stupa u kontakt s duhovima ili demonima koji joj prenose poruke. S obzirom na medij postoje tri podvrste kristalomancije:

Katoptromancija – divinacijska metoda gledanja u magijsko zrcalo.
Kristalomancija u užem smislu – proricateljska metoda gledanja u kristalnu kuglu.
Hidromancija – divinacijska metoda gledanja u mirnu površinu vode.

Ako je medij voda (hidromancija), vizije dolaze od boja, protoka, odnosno valova koji se proizvode šljunkom koji je pao u posudu. Ako je medij kristalna kugla, vizije dolaze od sitnih inkluzija ili oblačnog sjaja u kugli pod slabim osvjetljenjem (npr. svijeće).

Prilikom kristalomancije, proricatelj obično pada u trans. U početku, medij služi kao fokus za pozornost i uklanjanje neželjenih misli iz uma. Nakon što se ova faza postigne, proricatelj počinje povezanost s uočenim slikama. On onda tumači slike koje vidi naglas. Ovaj proces kulminira u postizanju konačne i željene završne faze u kojoj se bogate vizualne slike i dramatične priče, projiciraju unutar medija, nešto poput unutarnjeg filma. Ovaj proces omogućuje proricatelju da vidi relevantne događaje.

Jedan od najpoznatijih proricatelja koji se bavio kristalomancijom, živio je u 16. stoljeću i bio je poznat kao Nostradamus. Koristio je zdjelu vode ili “čarobno ogledalo” da vidi budućnost u njemu dok je bio u transu.

Prva poznata magijska ogledala potječu iz Male Azije još iz 7. tisućljeću pr. Kr, a izrađivana su od poliranog opsidijana, prirodnog stakla vulkanskog podrijetla. Zabilježeno je da su se stari Grci, Rimljani i Perzijanci bavili kristalomancijom. Tako se spominje da su tesalske vještice poučile Pitagoru (o.582.-496. pr.Kr.) kako da gata iz ogledala okrenutog prema Mjesecu. Egipćani su se također bavili ovom vještinom proricanjem, no oni su većinom gatali gledajući u tintu, krv i druge tamne tekućine.

U srednjem vijeku prakticirala se uporaba ogledala, kristalnih kugli i tamnih kotlova s vodom. Njemački okultist Agrippa (1486.-1535.) i francuski proricatelj Nostradamus (1503.-1566.) dobivali su svoje vizije gledajući u ogledalo ili površinu vode, dok se engleski okultist John Dee (1527.-1608.) koristio kristalnim jajetom i komadićima obsidiana.

Tarot, astrologija, numerologija