Hiromantija

palm-readingProricanje iz dlana, hiromantija ili hiromancija (grč. χειρομαντεία) je vještina proricanja sudbine i karaktera osobe iz praćenja rasporeda linija na dlanu ruke. Osim tumačenja rasporeda linija potrebno je obratiti pažnju i na cijelu šaku, uključujući nokte, gornji dio šake, jagodice prstiju, brijegove, teksturu i boju kože.

Vjeruje se da je ova metoda proricanja nastala na području današnje Indije i Kine. Najstariji spis koji spominje ovu mantičku disciplinu je Vasišhta, napisana prije više od 2000 godina. Hiromantija se, kasnije tijekom helenizma i rimskog perioda rasprostranila na europski kontinent. Na Zapadu o njoj prvi piše grčki filozof Aristotel (384.-322.pr.Kr.).

U razdoblju srednjeg vijeka na europskom je tlu zamrlo zanimanje za hiromantiju, a novu je popularnost stekla u 16. i 17. stoljeću s razvojem drugih okultnih znanja i filozofija, jer je tada počeo opadati crkveni progon takvih učenja i praksi. Prva knjiga o hiromantiji, tiskana je 1474. iz pera redovnika Hartlibea. Ali je ovaj nauk i dalje proganjan, naročito u Engleskoj za vrijeme Henrika VIII. i Georga IV. Među poznatijim hiromantskim djelima izdvajaju se Prirodna hiromantija Romfila iz 1653., Misterije ruke Adriena Adolphea Desbarrollesa iz 1870. i Praksa hiromantije grofa Saint-Germaina iz 1897. godine. Najstarija od knjiga – gatalica iz slavenskih književnosti, poznata je poljska knjiga od 1610. (sredine 1600.-ih), autora Seweryna Bączalskija. Knjigu je 1690. dao ponovno tiskati Jan Gawiński. Od 19. stoljeća, hiromantija, kao i druge vještine proricanja (tarot, gledanje u talog kave i sl.), dobiva na popularnosti o čemu svjedoči i brojna literatura iz ovoga područja.

Tarot, astrologija, numerologija