Katoptromancija (grč. Κάτοπτρον, katoptron, “zrcalo” i μαντεία, manteia “proricanje”), je proricanje pomoću zrcala. Pauzanija, drevni grčki zemljopisac, katoptromanciju je opisao kao:

Prije hrama Ceresa u Patrasu, nalazila se fontana, odvojena od hrama zidom, i tu je bilo proročište, vrlo iskreno, ali ne za sva događanja, samo za bolesne ljude. Bolesnik bi spuštao ogledalo povezano s koncem dok njegova osnova ne bi dotakla površinu vode. On se molio boginji i palio tamjan. Gledajući u zrcalo, on je vidio nadolazeću smrt ili oporavak, u zavisnosti od lica koje bi se pojavilo ili kao svježe i zdravo ili grozno i bolesno.

U starom Rimu, svećenici koji su koristili katoptromanciju su nazivani specularii.